Kad je svanulo jutro, uzeli smo bicikle i krenuli prema kampu Karolina. Zrak je bio svjež i mogao sam osjetiti kako se jučerašnji stres topi sa svakim pritiskom na pedalu. Krajolik oko mene je oživio, sunce se polako dizalo iznad horizonta i bacalo zlatnu svjetlost na šume i livade pored kojih sam prolazio. Putovanje je bilo uglavnom zemljanim cestama, gdje sam sreo tek povremenog trkača ili ranoranioca. Gledajući mirnu površinu rijeke koja se protezala stazom, shvatio sam da su upravo ti trenuci tišine i mira prava avantura. I kad sam konačno stigao u kamp, osjećao sam se kao kod kuće…
>> Cijeli članak - O kampu Karolina <<
Komentari
Dodaj novi komentar